Ovdje možete pronaći detaljnija objašnjenja o nekim sastojcima ili pojmovima iz objavljenih recepata.
Amarant je jedna od najslabije poznatih, ali neopisivo zdravih namirnica, koja spada pod pseudo-žitarice (jer tehnički gledano ova biljka nije žitarica). Sadrži tri puta više vlakana i pet puta više željeza od pšenice. Posebna je i po tome što ne sadrži gluten. Bogata je mineralima (željezo, fosfor, kalcij, magnezij), a količina kalcija premašuje onu koju sadrži mlijeko. Sjemenke amaranta mogu se koristiti kao začin, kuhane ili pržene (umjesto kukuruznih kokica). Listovi amaranta mogu se pripremiti kao prilog uz neko jelo, ali ih zbog nedostatka okusa treba dosta začiniti.
Đumbir je gomoljasta biljka poznata po svom korijenju. Svježim đumbirom mogu se začiniti gotovo sva jela. Komad oguljenog korijena može se kuhati s jelom i prije posluživanja ukloniti, ili sitno naribati u jelo. Bogat je eteričnim uljima, vitaminom B, kalijem, manganom, bakrom i magnezijem. Olakšava i potiče probavu, ublažava nadutost i želučane tegobe. Čaj s dodatkom limuna i naribanog đumbira idealan je protiv prehlade.
Fitinska kiselina u crijevima vezuje korisne minerale iz hrane i oni se tako izbace iz organizma, umjesto da se apsorbiraju. Posljedica je nedostatak minerala poput kalcija, željeza i drugih. Zato se prije konzumiranja preporuča prethodno namakanje sjemenki, žitarica i orašastih plodova u vodi.
Garam masala jedna je od najpoznatijih indijskih mješavina začina. Izvorno se začini melju netom prije korištenja, no postoje i gotove mješavine za kupiti. Svaka indijska regija kombinira svoje začine kao što su: papar, klinčić, cimet, muškatni oraščić, komorač, list malabara, češnjak, đumbir, anis, kumin, kardamom, sjeme korijandera… Garam masala izvorno se stavlja na početku kuhanja na vruće ulje, iako je neki stavljaju i pred kraj kako bi još više naglasili jelo.
Heljda nije žitarica, već pseudožitarica, odnosno sjemenka iz cvijeta biljke heljde. Ne sadrži gluten, ali zato ima velike količine fitinske kiseline poput svih sjemenki, žitarica i orašastih plodova. Fitinska kiselina u crijevima vezuje korisne minerale iz hrane i oni se tako izbace iz organizma, umjesto da se apsorbiraju. Posljedica je nedostatak minerala poput kalcija, željeza i drugih. Preporuča se prethodno namakanje u vodi, bez obzira što se namirnica lako i brzo kuha.
Himalajska sol ružičaste je boje, što ujedno znači da je bogata različitim mineralima. Jedina je sol koja ima savršenu kristalnu strukturu iz koje naše tijelo bez velikog napora može lako i jednostavno apsorbirati sve vrijedne minerale i elemente u tragovima. Ručno se melje, pere i suši na suncu, Time su u potpunosti očuvani svi njezini vrijedni sastojci. Samo neka od njezinih djelovanja su: reguliranje razine vode u organizmu, izbacivanje viška kiseline iz stanica, reguliranje probave, pomaganje u apsorpciji hrane u crijevima i očuvanje zdravlja krvnih žila.
Indijski oraščić sadrži puno manje masnoće, nego ostali orašasti plodovi. Odličan je izvor antioksidanata. Dvije trećine masnoća u indijskom oraščiću nezasićene su masne kiseline, a 75% tih kiselina čini oleinska kiselina, koja je poznata po blagotvornom utjecaju na zdravlje srca i na dijabetes. Osim toga, indijski oraščić bogat je magnezijem i bakrom, te čuva zdravlje zub i desni.
Kardamom je začin koji potječe iz Indije. Aromatičnog je citrusnog okusa. U kulinarstvu se koristi kao dodatak riži, pekarskim proizvodima, slasticama, voću, kavi, likerima i brojnim drugim namirnicama. Djeluje dobro na probavni sustav, te potiče metabolizam. Prstohvat kardamoma može pomoći u sprječavanju mučnine i povraćanja. Smatra se diuretikom, čisti bubrege od kalcija i uree te tako pomaže pri gubitku težine. Smanjuje krvni tlak i uklanja toksine iz organizma.
Kineski kupus je zeleno lisnato povrće. Listovi su idealni za pripremu raznih salata i juha. Bogat je vitaminima (A, C, K, D i B6), mineralima (kalcij i kalij) i karotenoidima poput beta-karotena. Odličan je izvor dijetalnih vlakana i ne sadrži masti. Osim toga, smanjuje rizik od problema s cirkulacijom.
Klice imaju jako visoku nutritivnu vrijednost. Samo neke od važnosti: bogate su vitaminom C, vitaminima B skupine, vlaknima i željezom. Klice se mogu jesti same, kao dodatak salatama, sendvičima, jelima od povrća, juhama i sl. Važno je da se dodaju na kraju, jer termička obrada uništava njihova nutritivna svojstva. Neke od klica: alfa alfa, kres, mungo i azuki grah, brokula, grašak, pšenica, sezam, slanutak itd.
Kurkuma se dobiva od korijena biljke Curcuma logna. Potiče iz Indije. Sušena kurkuma je ljutog, gorkog i mošusnog okusa. Jelima daje lijepu zlatnožutu boju (posebno lijepo vidjeti kod rižota:)). Biljka je poznata po svojim antioksidativnim, protuupalnim i antibakterijskim svojstvima, ali i brojnim drugim ljekovitim svojstvima.
Kumin ne smijemo miješati s kimom, jer je riječ o dvije različite biljke kao i dva potpuno različita začina. Kumin je dobar izvor željeza te čuva imunološki sustav. Dodaje se jelima sam ili kao sastavni dio mješavine začina od kojih su najpoznatije curry i garam masala. Njegov orašasto-papreni okus daje specifičnu aromu jelima.
Kokosovo ulje dobiva se iz sušenog mesa kokosova oraha. Zbog izuzetne otpornosti na visoke temperature, kokosovo ulje može se koristiti za pečenje ili prženje hrane (ostala ulja navodno postaju kancerogena na višim temperaturama, ali mišljenja su podijeljena, pa to prepuštam nutricionistima). Ulje se kupuje u čvrstom stanju, pa ga se zove i kokosova mast, ali na više od 23 stupnja prelazi u tekuće stanje. Ima snažno antivirusno i antibakterijsko djelovanje te potiče razvoj “dobrih” bakterija. Ulje pomaže pri sniženju kolesterola i pospješuje apsorpciju vitamina i važnih minerala poput kalcija, magnezija i željeza. Važna napomena: Kokosovo ulje bez mirisa preporuča se za kuhanje slanih jela, dok ekstra djevičansko kokosovo ulje ima intenzivan miris kokosa, pa je bolja varijanta za deserte.
Kvinoja se smatra žitaricom, no ona je zapravo pseudožitarica, srodna cikli i špinatu. Njezino lišće ima vrijednost lisnatog povrća pa se može jesti kao npr. špinat ili blitva. Ima visoku razinu bjelančevina i esencijalnih aminokiselina. Bogata je željezom, pa zadovoljava gotovo polovinu preporučenog dnevnog unosa ovog minerala. Kvinoja je također bogata vitaminima B skupine i odličan je izvor fosfora, kalija te cinka. Ne sadrži gluten i ne izaziva alergijske reakcije, pogodna je za dijabetičare kao i za regulaciju probave.
Prehrambeni kvasac bogat je vitaminima B-kompleksa, mineralima i kofaktorima esencijalnim za rast, dok je siromašan mastima. Ima orašast i sirast okus. U veganskoj prehrani često se upotrebljava kao nadomjestak sirevima, ali može poslužiti i kao začin u raznim jelima. Važno je da se stavlja u ohlađena jela, jer inače gubi na svojoj nutritivnoj vrijednosti. Dolazi u obliku pahuljica ili žućkastog praška.
Proso je žitarica koja ne sadrži gluten. Ima čak 15 posto bjelančevina, zbog čega je idealna namirnica za vegetarijance. Također sadrži vlakna i vitamine B-kompleksa. Odličan je izvor minerala, jer u njemu ima željeza, magnezija, mangana, fosfora i kalija. Proso ima velike količine fitinske kiseline poput svih sjemenki, žitarica i orašastih plodova.
Fitinska kiselina u crijevima vezuje korisne minerale iz hrane i oni se tako izbace iz organizma, umjesto da se apsorbiraju. Posljedica je nedostatak minerala poput kalcija, željeza i drugih. Preporuča se prethodno namakanje u vodi, bez obzira što se namirnica lako i brzo kuha.
Shiitake gljiva raste na odstajalim oblicama bjelogoričnog drveća, brijesta, pitomog kestena, hrasta i bukve. Koristi se u jelima – cijela gljiva ili kao začin (sušena ili konzervirana). Shiitake gljiva iznimno je ljekovita te sadrži: bjelančevine, aminokiseline, vitamine (A, B skupine), natrij, kalij i kalcij. Osim toga djeluje: antibakterijski, antialergijski, protuupalno, antivirusno i regulira razinu šećera u krvi.
Sojin umak (Shoyu) nastaje fermentacijom soje. Blažeg je okusa od tamarija, zbog dodatka prepečene pšenice. Može se također upotrijebiti kao zamjena za sol u pripremanju raznih jela. Kao i tamari umak, dobar je izvor bjelančevina i aminokiselina. Sadrži i mikroorganizme koji su nam potrebni za prirodnu fermentaciju u crijevima, što znači da olakšavaju probavu hrane.
Tofu je prehrambeni proizvod dobiven zgrušavanjem proteina u sojinom mlijeku. Tehnika proizvodnje jednim je dijelom slična proizvodnji sira, zbog čega ga često nazivaju i sojinim sirom. Kod nas se može kupiti svježi tofu, dimljeni tofu, tofu sa začinima ili maslinama. Bogat je izvor bjelančevina jer sadrži sve esencijalne aminokiseline koje su nužne za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Lagan je za probavu, jer su u procesu proizvodnje odstranjena vlakna i ugljikohidrati topivi u vodi. 100g tofua ima između 70-130 kalorija (ovisno o vrsti). Tofu pospješuje snižavanje kolesterola u organizmu. Sadrži željezo, fosfor, magnezij, cink, vitamine B skupine i vitamin E.
Tamari umak poseban je sojin umak koji nastaje fermentacijom soje bez dodatka pšenice, pa ga mogu koristiti i osobe koje ne podnose gluten. Slanog je okusa, pa se može upotrijebiti kao zamjena za sol u pripremanju raznih jela. Dobar je izvor bjelančevina i aminokiselina. Sadrži i mikroorganizme koji su nam potrebni za prirodnu fermentaciju u crijevima, što znači da olakšavaju probavu hrane.